https://avanticentar.hr Avanti Fri, 03 Feb 2023 13:12:00 +0000 https://avanticentar.hr en https://avanticentar.hr/Splash-Page Mon, 10 Oct 2022 22:56:14 +0000 Avanti https://avanticentar.hr/Splash-Page 30. travanj 2022. 19 h Kaštel Morosini-Grimani (dvorište) Svetvinčenat Božena Končić Badurina&nbsp; — OD KONTRADE DO KONTRADE ︎ Ja sam sretna tu, da bih mijenjala, ne bih. Ne bih išla u grad živiti, ma nema šanse. Ovdje mi je sve u korak. https://avanticentar.hr/Info Mon, 10 Oct 2022 22:56:14 +0000 Avanti https://avanticentar.hr/Info Udruga AVANTI! zagovara i afirmira avangardne umjetničke i kulturne prakse, potiče i provodi istraživanja povijesnih i suvremenih avangardnih praksi u Hrvatskoj te unapređuje i širi znanja u području avangardnih umjetnosti. AVANTI! svojim programima intenzivno doprinosi razvoju Centra avangardi kao sinergijskog spoja inicijativa s područja vizualnih umjetnosti, filma/videa, izvedbenih umjetnosti, arhitekture i dizajna usmjerenih prema avangardnim praksama. Više https://avanticentar.hr/Bozena-Koncic-Badurina-Od-kontrade-do-kontrade Mon, 10 Oct 2022 22:56:16 +0000 Avanti https://avanticentar.hr/Bozena-Koncic-Badurina-Od-kontrade-do-kontrade 30. travanj 2022. Kaštel Morosini-Grimani (dvorište), 19 h Svetvinčenat Božena Končić Badurina — Od kontrade do kontrade <img width="5333" height="3555" width_o="5333" height_o="3555" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/4e47b88769d37e5f6a553f6d9eb983e66e0f2c7c1d4e14096c918769228c2420/Andi_Bancic_Canon_BozenaKB-i-Irene-Matijas4.jpg" data-mid="155775264" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/4e47b88769d37e5f6a553f6d9eb983e66e0f2c7c1d4e14096c918769228c2420/Andi_Bancic_Canon_BozenaKB-i-Irene-Matijas4.jpg" /> Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na predstavljanje projekta koji je umjetnica Božena Končić Badurina realizirala u sklopu umjetničkog programa “Naprijed Avanti!” u organizaciji Avanti! Centra avangardi kojim se vizualne umjetnice i umjetnici potiču na ostvarenje novih projekata kao rezultata boravka i umjetničkog istraživanja provedenog u Savičenti. Na druženju ćete imati priliku susresti se s umjetnicom, sudionicima te organizatorima projekta. “Od kontrade do kontrade” umjetnička je akcija koju je Božena Končić Badurina izvela kao zajednički rad s mještanima Svetvinčenta. U ostvarenju svoje zamisli umjetnica se poslužila strategijom neposredne suradnje s mještanima pri čemu su joj oni povjerili dio svoje privatnosti ispričane u kontekstu urbaniteta mjesta, arhitektonskih ili emotivnih toponima za koje su vezani osobnim uspomenama ili pak aktualnim životnim razlozima. Njihovi su iskazi sada dostupni u grafičkoj mapi, ali i putem web stranice, te su namijenjeni sumještanima, znancima i prijateljima kao i svim dobronamjernim posjetiteljima Svetvinčenta, a priča o mjestu i njegovim ljudima umjetničin je prilog ispisivanju drugačije, neformalne povijesti mjesta iz perspektive nevidljivih (skrivenih) životnih sudbina koje službena povijest najčešće zanemaruje. Rezultat ove umjetničke akcije održane u listopadu 2021. je grafička mapa, oblikovana u suradnji s grafičkim dizajnerom Janom Pavlovićem, koja sadrži sedam različitih listova otisnutih tehnikom riso tiska, s prikazom šetnji i razgovora s mještanima, i biti će dostupna na predstavljanju projekta. Također, predstavit ćemo i digitalnu verziju “Od kontrade do kontrade” nastalu u suradnji s programerom Nikolom Greinerom, a koja će putem dvojezične web stranice biti dostupna i širokoj javnosti. Posebno se zahvaljujemo sudionicima, a to su Dario Bančić, Marija Cvitković Nadenić, Jasna Galant, Milan Japundžić Mile, Irene Matijaš, Bartol Pekica i Egidio Sirotić Điđi. Veselimo se vašem dolasku! <img width="5726" height="3817" width_o="5726" height_o="3817" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/b917c7af2e0839e306c6d9c989bae1b2be440ddc360c6c54ad4547a6a571c49f/Andi_Bancic_Canon_BozenaKB-i-Jasna-Galant5.jpg" data-mid="155775601" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/b917c7af2e0839e306c6d9c989bae1b2be440ddc360c6c54ad4547a6a571c49f/Andi_Bancic_Canon_BozenaKB-i-Jasna-Galant5.jpg" /><img width="4032" height="3024" width_o="4032" height_o="3024" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/8b5769ee83ebc9bfd23109a38da41f4b123ff9f3f87e5d911b204267dc71426d/IMG-8343.jpeg" data-mid="155775250" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/8b5769ee83ebc9bfd23109a38da41f4b123ff9f3f87e5d911b204267dc71426d/IMG-8343.jpeg" /><img width="4032" height="3024" width_o="4032" height_o="3024" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/0160dd0148737722aced060b74cd5e17aea059d09e229ea2f8d385e10c1fe9f0/IMG-8315.jpeg" data-mid="155775621" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/0160dd0148737722aced060b74cd5e17aea059d09e229ea2f8d385e10c1fe9f0/IMG-8315.jpeg" /> “Kao njihova suputnica na svakodnevnom rutinskom kretanju kontradama Svetvinčenta od domova do svakodnevnih odredišta, dućana, posla, kafića, škole, igrališta ili šume, umjetnica je pratila i bilježila životne priče i anegdote koje su izvirale putem. Gotovo neprisutna, zanemarujući vlastitu percepciju i doživljaj, otvorila je prostor sugovornicima i bilježila različite poglede na Svetvinčenat kako za one koji mjesto tek upoznaju, ali drugačijeg i za one čiji je to životni prostor,&nbsp;da ga dožive, osjete i zapamte na drugačiji način.” (iz teksta Maše Milovac i Tihomira Milovca) Predstavljanje projekta “Od kontrade do kontrade” održat će se kao dio kulturno-turističkog progama “Noć tvrđava”, koja se 29. i 30. travnja održava na utvrđenim spomenicima kulture (tvrđave, utvrde, dvorci…) na području Hrvatske, Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Kao dio programa, već od 17:00h možete sudjelovati u tematskoj turi “Život mještana u Srednjem vijeku“, a od 10:00 — 16:00h pogledati u povijest Savičente kroz oči multimedijalne izložbe. Next ︎ https://avanticentar.hr/Sejla-Kameric-Place-to-Stay Mon, 10 Oct 2022 22:56:16 +0000 Avanti https://avanticentar.hr/Sejla-Kameric-Place-to-Stay Šejla Kamerić: Place to Stay <img width="2400" height="1600" width_o="2400" height_o="1600" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/6f9cb7992c7f30b8d2b8ae217b29857f36f65d3169a8431616fd02792d5abca9/Place-to-Stay-2020_01_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" data-mid="155777011" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/6f9cb7992c7f30b8d2b8ae217b29857f36f65d3169a8431616fd02792d5abca9/Place-to-Stay-2020_01_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" /> U sklopu projekta Nevidljiva Savičenta, koji se drugu godinu odvija u istarskom gradiću Svetvinčenat, postavljena je trajna instalacija pod nazivom Place to Stay,Šejle Kamerić, bosansko-hercegovačke umjetnice. Šejla Kamerić instalacijom Place to Stay otvara temu izbjeglica, posljednjih godina važnu za mnoge zemlje širom svijeta, važnu za političke elite kao i za javnost, ali važnu i za zagovornike humanijeg svijeta i promicatelje ravnopravnosti među ljudima bez obzira odakle su, koje su rase, vjere ili nacije i kakav im je ekonomski status. Odnos prema izbjeglicama postao je važno civilizacijsko pitanje, mjerenje razine humanosti, ali na žalost i područje prijepora između razvijenih zemalja svijeta oko politike rješavanja izbjegličke krize. Za milijune ljudi izbjeglih iz nestabilnih i nerazvijenih dijelova svijeta izbjeglištvo je postalo dugoročni životni status. Podaci Amnesty Internationala navode da je sada (do kraja 2019.) u svijetu oko 26 milijuna izbjeglica, od toga najviše iz Sirije, Venezuele, Afganistana, Južnog Sudana i Mijanmara. Samo je iz Sirije od 2014. godine izbjeglo 6,6 milijuna ljudi, a prihvaćeni su u 126 zemalja širom svijeta. Od 2014. godine čak 3,9 milijuna izbjeglica, bez obzira na okolnosti zbog kojih su pobjegli, vraćeno je u matičnu zemlju. Podaci UNHCR-a još su dramatičniji i govore o brojci od 80 milijuna ljudi koji su u posljednjoj dekadi iz nekog razloga morali napustiti svoj dom, dakle svaki stoti stanovnik planeta, najviše dosad u povijesti. Taj će se trend, upozoravaju stručnjaci, nastaviti i nakon krize izazvane pandemijom koronavirusa COVID19. Pandemija je samo na kratko zaustavila kretanje izbjeglica. Međutim, činjenica je da su zbog pandemije drastično pogoršani uvjeti u kojima sada izbjeglice borave u prihvatnim kampovima. Tragedija tisuća ljudi koji su izgubili život ploveći u gumenim ili trošnim čamcima preko Sredozemnog mora, u hladnim rijekama ili na pustinjskom pijesku, sada je dobila i apsurdni nastavak za preživjele koje je, uz svu nesreću, pogodila i pandemija virusa COVID 19 u posve nehumanim uvjetima. Naime, bez azila nemaju pravo na zaštitu i nitko o njima ne brine. Svjedoci smo da im je život sveden na administrativni statistički podatak. Tihomir Milovac <img width="2400" height="1600" width_o="2400" height_o="1600" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/84131fbdde788bdfd636232b2dcd85aac02e0f547050ea648d68bbde0c1adfb0/Place-to-Stay-2020_02_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" data-mid="155777023" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/84131fbdde788bdfd636232b2dcd85aac02e0f547050ea648d68bbde0c1adfb0/Place-to-Stay-2020_02_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" /> Pandemija je bitno smanjila broj tražitelja azila, što ne znači da je okončana izbjeglička kriza. Nameće se pitanje o prevladavanju „kriza dobrodošlice“ u koju je Europa upala nakon optimistične 2017. godine i prihvata velikog broja izbjeglica. Međutim, teško je to i zamisliti u trenutno dominantnom političkom okruženju zemalja EU. No, zato na promjenu treba poticati drugim sredstvima koje nudi civilni sektor, a naposljetku i umjetnost sa svojim kritičkim aparatom usmjerenim na društvene i političke nepravilnosti. Prema mišljenju mnogih, koji imaju iskustvo rada u humanitarnim organizacijama na terenu, EU hitno treba pravedniji migracijski okvir od onog koji daje tzv. Dublinska uredba prema kojoj države EU podržavaju pravo na azil. Novi prijedlog uredbe Dublin IV nudi pozitivne promjene i ističe važnost solidarnosti i odgovornosti, a također stupnjuje razlike migracija i izbjeglištva prema njihovim uzrocima. Unatoč tome, prijedlog Dublin IV još se ne provodi zbog stalnih nesuglasica među članicama EU-a. Postojeća Dublinska uredba koja utvrđuje postupke za podnošenje zahtjeva za azil u EU djeluje u skladu s pravilom „prva zemlja od dolaska”. Drugim riječima, tražitelji azila moraju podnijeti zahtjev za prijavu u prvoj zemlji u koju uđu, zbog čega su zemlje članice Grčka, Italija, Malta i Španjolska pod nerazmjerno većim pritiskom. Ali, stanje u stvarnosti nešto je drugačije i veliku humanitarnu odgovornost za izbjeglice trenutno imaju zemlje koje nisu članice EU, tj. Bosna i Hercegovina, Turska i Libija koje, posve je očito, ne mogu (ili ne žele) same riješiti to pitanje. EU financijski i organizacijski pokušava djelovati izvan vlastitog teritorija (i kontinenta), pa je donijela mjere financijske pomoći Turskoj za daljnje zadržavanje izbjeglica kao i npr. za jačanje libijske granične policije s oko 10.000 novih graničara koji bi trebali zaustavljati izbjeglice duboko na afričkom kontinentu. No, to su palijativne mjere koje dugoročno ne rješavaju uzroke migracija, što europska administracija uporno izbjegava priznati. U proteklom desetljeću svjedočili smo masovnom kretanju izbjeglica i migranta, ilegalnim prelascima granica mnogih država, ali i postupcima vlasti kako da izbjeglicama zapriječe put, pa i tako da na granicama podignu zidove i ograde. Radikalan je primjer meksičko-američka granica koja veličinom postaje novi Kineski zid za 21. stoljeće, koja odvaja sjever od juga kontinenta. Iznenađujuća i zastrašujuća reakcija bila je iz pojedinih europskih država, poput Poljske, Mađarske, Češke i Slovačke, zemalja koje čine takozvanu Višegradsku skupinu. Tako je Mađarska (djelomično i Slovenija) svoje granice opasala ogradom i zastrašujućom žilet-žicom kao garancijom vlastite samodostatnosti i sigurnom obranom od ilegalnih ulazaka na državni teritorij. Činjenica je da u velikom dijelu EU država prevladavaju glasovi nacionalista i ksenofobne političke desnice, trenutno i u Hrvatskoj, osim kraćeg razdoblja tijekom 2017. godine, kada su Njemačka i Švedska prihvatile brojne izbjeglice. To nas, ljude sa zemljopisnog i političkog područja bivše Jugoslavije, dodatno uznemiruje jer nam je još vrlo živo sjećanje na zadnju dekadu 20. st. i na proživljene strašne egzoduse tijekom osvajačkih ratova i sukoba izazvanih mržnjom prema nacionalno i vjerski „drugima i drugačijima“. Povijest europskog kontinenta bremenita je takvom masovnom zaluđenošću još iz doba nacionalsocijalizma u Njemačkoj i fašizma u Italiji, od 1930-ih do okončanja Drugog svjetskog rata. Današnji oblik distanciranja od „drugih i drugačijih“ izražen je brigom za tzv. „sigurnost nacije“ koja se definira u okvirima nacionalno i vjerski unificirane zajednice u kojoj nema mjesta za one koji, gledano iz europocentrističke perspektive, civilizacijski ne pripadaju ovom prostoru pa tako i pojedinačnim državama i njihovim nacionalnim zajednica. Europljani su zaboravili da su tijekom proteklih stoljeće i pol migrirali prema drugim kontinentima, najviše prema Američkom, tražeći prvenstveno ekonomsku sigurnost, o čemu svjedoči i veliko hrvatsko iseljeništvo nastalo uglavnom iz istih razlozloga, bijegom od siromaštva i opće nesigurnosti. Na žalost, prihvatljive prakse rješenja izbjegličkih i migrantski kriza iz europske povijesti '50-ih i '60-ih godina kada su mnogi zbog političkog neslaganja s režimima te iz ekonomskih razloga, ilegalno bježali iz država bivšeg sovjetskog bloka, Jugoslavije ili Grčke prema zapadnim zemljama, danas kao da nemaju nikakvu, pa čak ni socio-političku težinu i nitko ih ne želi evaluirati kao europski pozitivan primjer za rješavanje današnje izbjegličke krize. To Europu definitivno odvodi prema trusnom području političke, a vjerojatno i ekonomske nestabilnosti. A izbjeglice koje danas hrle prema Europi dolaze s područja Bliskog istoka, Afrike i srednje Azije. Razlozi bijega su u pravilu kronično siromaštvo, politička nestabilnost, ratovi te posljedice klimatskih promjena. Paradoks njihova bijega upravo je u povezanosti ekonomske i svake druge propasti njihovih zemljama s politikama zapadnih zemalja, naslijeđem kolonijalizma, kao i vojnim makinacijama Zapada. Europa se u isto vrijeme zamišlja kao žrtva izbjegličke ili migrantske krize koju prikazuje kao "invaziju" na lokalne kulture, naglašava tzv. "sukob civilizacija". A to je vrlo slično opravdanjima kolonijalnog imperijalizma u kojem su kolonizirani percipirani kao rasno inferiorna bića. Koncept "krize" uzrokovan kretanjem ljudi prema europskom kontinentu ugrađen je u europocentristički način gledanja na stvari i stvara umjetnu tjeskobu i osjećaj ugroženosti europskog „uma“ ili pak njegov mogući „razdor“ prouzročen dolaskom „drugog“, kako je istaknula sociologinja Encarnación Gutiérrez Rodríguez, pa se i dodatno razvija potreba za stvaranjem novih i još iracionalnijih ideoloških opravdanja za tu tjeskobu i strah. Sasvim je očito da kolonijalizam i dalje baca sjenu na raspravu o izbjeglicama i migrantima. Mnogi su zagovornici teze da za Europu oni "drugi" dovode u pitanje njezin "način postojanja", premda je njihova prisutnost, recentni izbjeglički status, zapravo odraz prošlog europskog imperijalizma na kojem je izgrađeno veliko bogatstvo kontinenta.Place to Stay Šejle Kamerić snažna je umjetnička poruka koja aktualizira temu izbjeglica i koja nas podsjeća na neriješeni status milijuna ljudi koji svoj ekonomski boljitak ili prostor za političke slobode i osobnu sigurnost pokušavaju ostvariti na nekom drugom, sigurnijem mjestu. No, je li to tako i pruža li Europa sigurnost upravo za egzistenciju i prosperitet pojedinca sukladno očekivanjima u 21. stoljeću? Šejla Kamerić stekla je prepoznatljiv status na međunarodnoj sceni vizualnih umjetnosti svojim posve jasnim prikazom tragedije ratnih sukoba u BiH devedesetih godina prošlog stoljeća. Istodobno, njezine se poruke mogu odnositi i na mnoge slične povijesne kao i današnje primjere izvanrednih stanja za pojedince i zajednice u okolnostima rata, nasilja ili progona. Šejla se od prvih javnih istupa bavi temama identiteta, ženskim pravima, predrasudama, temom opstanka... Njezina izjava „Nisam privilegirana zamisliti da sam 'apolitična'“ ponajbolje opisuje umjetnički joj kredo. Gotovo svi njezini radovi i kad se ne referiraju na vrijeme rata u BiH, odnosno osobno proživljenu opsadu Sarajeva (1991.-1995.), govore o sveprisutnoj i važnoj ulozi politike u našem životu. Osudu predrasuda s nesagledivim tragičnim posljedicama umjetnica je posebno izrazila u ikoničkom djelu Bosnian Girl (2003.), nastalom kao posveta genocidu u Srebrenici 1995. To djelo snažno govori o tzv. „neutralnosti“ u politici UN-a i zemalja zapada te njihovom relativizirajućem odnosu prema tzv. zemljama trećeg svijeta. A o čudu otpora i modusima preživljavanja u iskustvu opstanka iz pozicije „drugog“ i „bespomoćnog“ pod opsadom i stalnom snajperskom vatrom u ratnom Sarajevu, sublimirala je u simboličkoj priči filma 1395 dana bez crvene (2010.). Temu izbjeglica, kojoj se danas ponovno vraća, otvorila je već 2002. godine video-instalacijom Dream House koja metaforičkim jezikom govori o snovima ljudi bez kuće i doma. Činjenica je da se u proteklih gotovo dva desetljeća ništa bitno nije promijenilo u odnosu prema izbjegličkoj populaciji, osim što se broj rapidno povećava. Place to Stay umjetnica je zamislila kao kolažiranu kompoziciju reklamnih natpisa za različite vrste turističkog smještaja, ispisane različitim pismima i jezicima. Riječ je o internacionalnim nazivima kao što su hotel, motel, Zimmer frei, B &amp; B, apartmants, hostel, camp… a ispisani su latinicom i ćirilicom, kineskim, hebrejskim, arapskim pismom... Natpisi su plošni kao da su ostaci prije aktivnih svjetlećih oznaka. Međutim, kompoziciju u donjoj zoni zatvara jedini svjetleći natpis s porukom Refugees welcome što djelo tematski aktualizira i u isti mah očuđuje. Takav simbolički obrat značenja u natpisima uvodi promatrača u neki drugi narativ, možda opis neke bliske budućnosti. Jer danas smo svjedoci da u aktualnoj izbjegličkoj krizi nitko im ne izražava dobrodošlicu, nikad i nigdje, na dugom putu od Bliskog istoka i sjeverne Afrike preko svih zemalja kojima prolaze do željenih odredišta u zemljama EU. Također, metaforički gledano, nefunkcionalni natpisi turističkog smještaja poručuju da u nekom zamišljenom vremenu zapravo nema putnika namjernika, nema turista, postoje i očito putuju samo izbjeglice. Odnosno, mogli bi se zapitati sprema li nam se neka nova stvarnost u kojoj ćemo svi postati izbjeglice (!?). Možda bi upravo ta spoznaja iz „budućeg vremena“ mogla pomoći da se europska politika promijeni već danas, da probudi nadu kako će se možda okrenuti status „krize dobrodošlice“ prema stvarnom prihvaćanju i pravoj dobrodošlici. No, premda stojimo pred fizičkim objektom s tekstom dobrodošlice postavljenim u zapušteni pejzaž svetvinčenatskog bademika, dobrodošlica se doima nestvarno, odnosno poput futurističke fikcije. Kako god da ovo djelo pokušavamo tumačiti iz ili kroz perspektivu budućnosti, smještati ga izvan našeg vremena i prostora, ono traži da se zapitamo: zašto ne bi moglo i drugačije, zašto simboli dobrodošlice ne bi stvarno bili usmjereni prema onima koji su zbog nevolje i u krajnjoj nuždi napustili dom? I imamo li dovoljno razboritosti i odvažnosti zagovarati svijet u kojem je svima jednako dostupan zajednički prostor i pravo na egzistenciju, namjesto partikularnih interesna samo za povlaštene? Hrvatska je imala iskustvo izbjeglica u bliskoj prošlosti, tijekom Domovinskog rata, ali i zbog rata u Bosni i Hercegovini kada su se pokrenule stotine tisuća ljudi tražeći utočište i spas od ratnih sukoba. Upravo je Istra u dijelu svojih turističkih smještajnih kapaciteta poslužila kao prvo utočište izbjeglicama da bi se s vremenom ti ljudi nastanili za stalno. Upravo zato, ako usporedimo ta dva vremena i dvije uzrocima različite, ali u osnovi slične krize jer su ljudi morali bježati, zaključit ćemo da nas umjetnica želi potaknuti da promislimo kako se izbjegličke krize neće riješiti konzervativnim nehumanim metodama zabrana i prisile, nego praksama uključivosti. Hrvatska se, kako ističe aktivistica Barbara Matejčić, na žalost, ne drži tih načela i u posljednje tri i pol godine međunarodne i domaće nevladine organizacije, mediji, pravobraniteljica, EU parlamentarci, UN, prozivaju hrvatsku Vladu i policiju zbog nezakonitog protjerivanja, nasilja i prakse pushbacka migranta s hrvatske granice s Bosnom i Hercegovinom. Stotine su prikupljenih svjedočanstava, stotine fotografija ozljeda za koje liječnici potvrđuju da su zadobivene od pendreka, šaka, šipki, čizama, šokera, a ne od provlačenja kroz šume, kako to pokušava tumačiti službena Hrvatska. Protivljenje dolasku izbjeglica sutra više neće biti važno i zato im već danas treba izraziti dobrodošlicu. <img width="2400" height="1589" width_o="2400" height_o="1589" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/a4454fdf72a94a204b1881d57f123efb7a9e0a1039956fccf8472cbb1930662f/Place-to-Stay-2020_03_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" data-mid="155777417" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/a4454fdf72a94a204b1881d57f123efb7a9e0a1039956fccf8472cbb1930662f/Place-to-Stay-2020_03_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" /> <img width="2400" height="1600" width_o="2400" height_o="1600" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/9eabf9d734b233998497d5d49f39d47926bbe975209c1218b237d1247bf78301/Sejla-Kameric_Place-to-Stay-2020_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" data-mid="155777443" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/9eabf9d734b233998497d5d49f39d47926bbe975209c1218b237d1247bf78301/Sejla-Kameric_Place-to-Stay-2020_photo-by-Andi_Bancic_highRez.jpeg" /> Fotografije: Andi Bančić U tekstu korišteni su podaci iz Open Democracy, Amnesti International, UNHCR, ECRE, te iz medija N1, BBC News, The Guardian. Tehnički opis: Kolaž s natpisima je veličine oko 250 x 350 cm, podignut na konstrukciju visine 500 cm. Nosiva čelična konstrukcija učvršćena je na 4 mjesta u betonske temelje. Natpisi su laserski izrezani u čeličnom limu debljine 5 mm i ostaju nezaštićeni zbog čega će lako zahrđati što će djelu dati dodatnu simboličku dimenziju. Jedino je natpis Refugees welcome izveden kao svjetleći 3 cm debeli pleksiglas s ugrađenom dugotrajnom led rasvjetom. Rasvjeta se napaja iz akumulatora kojeg puni solarni panel postavljen u blizini instalacije. Zbog poštovanja ekoloških načela održivosti i zaštite prirode od zagađenja, kemijskog, ali i svjetlosnog, baterija je malog kapaciteta, a natpis će svijetliti samo nekoliko sati nakon sumraka. <img width="927" height="543" width_o="927" height_o="543" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/8acb87f9bbf3eb56aa77a3df0da4a71ee1efd15212c7b27797bdf1da7a710121/crop_NS.png" data-mid="155777597" border="0" data-scale="43" src="https://freight.cargo.site/w/927/i/8acb87f9bbf3eb56aa77a3df0da4a71ee1efd15212c7b27797bdf1da7a710121/crop_NS.png" /> Next&nbsp;︎ https://avanticentar.hr/Marko-Lulic-Portali-Savicenta Wed, 01 Feb 2023 12:49:52 +0000 Avanti https://avanticentar.hr/Marko-Lulic-Portali-Savicenta Portali Savičenta ili stvarnost utopije <img width="2362" height="1575" width_o="2362" height_o="1575" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/414ce14735c6c8f109ebf3572dd654ec5ebe790631d70f19a85da2f42734af4b/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_19.59.11_2946.jpg" data-mid="166885591" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/414ce14735c6c8f109ebf3572dd654ec5ebe790631d70f19a85da2f42734af4b/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_19.59.11_2946.jpg" />Marko Lulić — Portali Savičenta, 2019., Svetvinčenat / foto: Andi Bančić Za trodijelnu instalaciju Marka Lulića pod nazivom Portali Savičenta postavljenu u prirodni okoliš voćnjaka badema1 u neposrednoj blizini Svetvinčenta mogli bi smo reći da ima nešto zajedničko s praksom umjetničkog fenomena ‘land arta’ odnosno ‘umjetnosti okoliša’ kao novije izvedenice umjetnosti koja se bavi prirodom i ekologijom te kritički analizira uzroke različitih promjena u okolišu naglašavajući ih jezikom umjetničkih medija. Međutim, povod za postavljanje instalacije Portali Savičenta kao umjetničke intervencije u prirodni ambijent proizašao je iz drugih razloga koji nisu prvenstveno motivirani prirodom te su zato otvorili prostor dijalogu iz drugih perspektiva. Bila je to akcija markiranja budućeg umjetničkog centra Avanti! – centar avangardi čije je pokretanje dio dvogodišnjeg projekta Nevidljiva Savičenta2. Centar Avanti! zamišljen je kao živo umjetničko mjesto okupljanja, istraživanja kulturne i umjetničke tradicije te suvremenosti, potom kao mjesto edukacije i poticanja umjetničkih i kulturnih aktivnosti, a prvenstveno razvitka kreativnih sloboda na različitim poljima umjetnosti i njene društvene prakse. Tihomir Milovac <img width="3000" height="2393" width_o="3000" height_o="2393" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/64b4cc325369b2c49b9e4609294b6835c40fe09bb6fc6f3c072b8cf6873ff427/gri_2004_r_10_b0036_f001_36_20.jpeg" data-mid="166885600" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/64b4cc325369b2c49b9e4609294b6835c40fe09bb6fc6f3c072b8cf6873ff427/gri_2004_r_10_b0036_f001_36_20.jpeg" />Albert Frey, House No. 1 (1941.—1947., Palm Springs, Kalifornija, SAD), Foto: Julius Shulman, © J. Paul Getty Trust. Getty Research Institute, Los Angeles (2004.R.10). <img width="2000" height="1590" width_o="2000" height_o="1590" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/b3bc74bbeafef35d62cba0752456ae15e36da8811b1feb63b255337393ef0be6/EG_02.jpeg" data-mid="166885599" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/b3bc74bbeafef35d62cba0752456ae15e36da8811b1feb63b255337393ef0be6/EG_02.jpeg" />Lulić House No. 1 (Weekend Utopia), 2005prefabricirana kuća (proizveo Oa-Sys)postav Kunsthaus Bregenz, ljubaznošću Kunsthaus Bregenz i Marko Lulić Taj namjenski postupak markiranja, izveden kao konceptualno obilježavanje mjesta za gradnju mogućeg centra, unio je novu stvarnu, ali i dodao simboličku dimenziju konačnom izgledu skulptorsko-arhitektonskih elemenata instalacije u prirodnom okoliša bademika. Što je to umjetnik učinio i iz čega je izveo trodijelnu instalaciju, crvene ortogonalne strukture koje su bile postavljene u prostoru bademika od srpnja do rujna 2019. godine3. Umjetnik se u postupku konceptualizacije pozvao na svoj projekt Lulić House No. 1 (Weekend utopia) izveden kao galerijska instalacija 2005. godine u Kunsthaus Bregenz, a koja je tada nastala kao citat kuće švicarskog arhitekta Alberta Freya House No. 1 izvedene davne 1941. godine u Kaliforniji (USA)4. Ta tranzicija umjetnikov je postupak prevođenja oblika i značenja iz jednog u drugo vrijeme, iz jednog u drugi prostor i iz jednog u drugi medij. Pri tome mislim na ponavljanje oblika kuće u drugom materijalu i u novom, galerijskom kontekstu što je bio postupak stanovite ‘zahvale’ arhitektu Freyu na njegovom važnom prilogu u formiranju modernističkih arhitektonskih principa oblikovanja i gradnje. Frey pripada generaciji arhitekata školovanih na formalnim principima jednostavnih oblika i funkcionalizma, novog dizajna bez suvišne dekoracije, ali prije svega na načelima društveno (i politički) osviještene škole arhitekture i primijenjene umjetnosti, čuvenog weimarskog Bauhausa (1919–1933.) i njenog pokretača, arhitekta Waltera Gropiusa. Nositelji modernističke ideje kao značajne kulturne i umjetničke, a prije svega civilizacijske paradigme, morali su tijekom tridesetih godinama izbjeći pred naletom nacizma i fašizma iz Njemačke, kasnije i Europe. Modernizam se u formalnom i ideološkom smislu u zapadnu Europu vratio nakon rata pedesetih godina posredno upravo preko utjecaja nove američke umjetničke scene5. Istočna Europa pod sovjetskom dominacijom zastala je u razvoju bilo kojeg oblika modernizma. Jedino je u nesvrstanoj Jugoslaviji on bio prepoznat kao najprikladniji format zahvalan za reprezentaciju ideja socijalizma što je bilo prihvaćeno u gotovo svim segmentima društvene i kulturne prakse, posebno vidljivo u arhitekturi, dizajnu, vizualnim umjetnostima, scenskim umjetnostima i glazbi. <img width="4032" height="3024" width_o="4032" height_o="3024" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/00ca2a9c16ad9a878880d8f7e9aa9a6063b54ad4af409451419e98a2f1fb5314/IMG_3358.jpeg" data-mid="166885603" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/00ca2a9c16ad9a878880d8f7e9aa9a6063b54ad4af409451419e98a2f1fb5314/IMG_3358.jpeg" />Portali Savičenta, 2019. postav / foto: Tihomir Milovac Za razumijevanje ovog složenog postupka evociranja i resemantizacije potrebno je znati da se Marko Lulić s početkom novog tisućljeća kao posve mladi umjetnik okreće izvorima modernosti u vizualnim umjetnostima i arhitekturi 20. stoljeća odnosno idejama modernizma u društvenim i ideologijskim refleksijama, prvenstveno u kontekstu neostvarenih utopijskih društvenih projekata prve polovice 20. stoljeća (npr: Weimarska Republika, Komunistička (III) internacionala,...), a posebno društvenih praksi u poslijeratnoj Jugoslaviji. Pokušava ih reinterpretirati, razumjeti, često i ironizirati, ali prije svega prevesti u naše vrijeme jezikom vizualnih medija. Razloge za takvu evokaciju utopijskih modernističkih načela možemo tražiti uglavnom u posljedicama društvenih i političkih tranzicija istočno europskih zemalja čiju problematičnu stranu umjetnik vrlo rano uočava. S okončanjem perioda ‘hladnog rata’ ta društva, desetljećima opterećena manjkom društvenih, ali prvenstveno političkih sloboda, ulaze u ‘iskušenje’ liberalne demokracije zapada, često zapinju u tim procesima, a nacionalističke političke elite otvaraju prostor za retrogradnu, antimodernističku politiku, povijesni revizionizam i revanšizam koji bitno negativno utječu na društvenu stvarnost. <img width="5184" height="3456" width_o="5184" height_o="3456" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/a0ac1f03c2936fb5da047e91238fca4106a9e656f2f918183640c75ca537fbdf/_MG_8299.jpeg" data-mid="166885587" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/a0ac1f03c2936fb5da047e91238fca4106a9e656f2f918183640c75ca537fbdf/_MG_8299.jpeg" /> <img width="5184" height="3456" width_o="5184" height_o="3456" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/aac41081a2b951ec7b21b77f1f79cdeb26115cce87680da386d413f468af29b5/_MG_8361.jpeg" data-mid="166885589" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/aac41081a2b951ec7b21b77f1f79cdeb26115cce87680da386d413f468af29b5/_MG_8361.jpeg" />Kadrovi iz videa Portali Savičenta, 2019. <img width="5184" height="3456" width_o="5184" height_o="3456" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/11d03dfe7a8d751ea3b0e6063df3938744f19d2b8412a9b4995a9bc6b04abe1a/_MG_8350.jpeg" data-mid="166885588" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/11d03dfe7a8d751ea3b0e6063df3938744f19d2b8412a9b4995a9bc6b04abe1a/_MG_8350.jpeg" /> <img width="4032" height="3024" width_o="4032" height_o="3024" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/04a58b3f5729265da45f8e4dd9e2e1b9f86081a3ca45c3019fae7da0d6885186/IMG_3353.jpeg" data-mid="166885601" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/04a58b3f5729265da45f8e4dd9e2e1b9f86081a3ca45c3019fae7da0d6885186/IMG_3353.jpeg" />Portali Savičenta, 2019. postav / foto: Tihomir Milovac Podsjetit ću ovdje na Lulićeva ranija djela inspirirana upravo modernizmima u arhitekturi i vizualnim umjetnostima. Fokus mu je bio uglavnom dvojak i zahvaćao je spoj kulture i politike pa su mu izvorišni motivi blisko povezani s društveno-političkim kontekstom. Bavi se povijesnom spomeničkom plastikom na primjerima od strane nacista u tridesetim godinama uništenih spomenika, djelima bauhasovskih profesora, arhitekta Waltera Gropiusa, Monument to the March Dead iz 1922. i projektom Miesa van der Rohea iz 1926 spomenikom ubijenim njemačkim revolucionarima Rosi Luxemburg i Karlu Liebknechtu (Entertainment Center Mies, 2004.). Iz resursa ex-jugoslavenskih javnih, spomeničkih memorijala preuzima motiv Kamenog cvijeta čije oblikovanje potpisuje arhitekt Bogdan Bogdanović, a koji je podignut 1966. kao spomen obilježje na stradale u ustaškom logoru u Jasenovcu. Lulić i u ovom slučaju vrlo suptilno, ali jasno i odgovorno obnavlja teme zločina, individualnih i kolektivnih nepravdi, rasističkih pogroma, utopijskih ideja i njihovim padovima u nedavnoj prošlosti europskih društava te ih smješta u kontekst novih današnjih društvenih poredaka koja se izdaju za demokratska i otvorena. Tematizirao je kipove Vojina Bakića (Reactivation (Circulation in Space), 2002 / 2004.), djela studentice Bauhausa Otti Berger (Hommage Otti Berger, 2004/2007.), potom zapuštenu arhitekturu hotelskog kompleksa Haludovo na otoku Krku otvorenog 1972, kao i ‘nedovršeni modernizam’6 arhitekture Novog Beograda, te betonsku poslijeratnu arhitekturu stambenih naselja rodnog mu grada Beča (The Moderns (Wien/Vienna), 2005.). Snimao je video radove s plesačima7 inspirirane spomeničkom plastikom ili pak samo javnom modernističkom plastikom velikih formata, izvodio performanse, sve s namjerom evociranja ideja koje vežemo upravo uz avangardu i modernizam dvadesetog stoljeća, zasigurno najznačajnije pojave u europskoj novijoj kulturnoj, ali i društvenoj i političkoj povijesti. Luliću je oblik, kao jedan od važnijih elemenata umjetničkog izražavanja, blisko vezan uz ideologiju i za gotovo sva njegova djela može se reći da su u doslovnom smislu obilježena lijevom, ‘crvenom’ ideologijom, a započelo je to manifestnim izložbama Organisiertes Dekor – verbesserte Partisanendenkmäler/ Organized Decor – Improved Partisan Monuments (2001.)8 i Modernity in YU (2001.)9 na kojima je interpretirao oblikovno apstraktne spomenike iz 60tih i 70tih godina prošlog stoljeća na teritoriju SFRJ, podignute sudionicima i događajima iz NOB-a10. U prenesenom smislu Lulićeva privrženost lijevim politikama prisutna je kada etički trasira smjer svog umjetničkog djelovanja prema utopijskim temama moderniteta. <img width="2362" height="1575" width_o="2362" height_o="1575" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/4ddea78de39986dc8f1b571a85313f8b230535a5012c25212be6ad06369402c9/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.11.29_3002.jpg" data-mid="166885594" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/4ddea78de39986dc8f1b571a85313f8b230535a5012c25212be6ad06369402c9/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.11.29_3002.jpg" /> <img width="2362" height="1683" width_o="2362" height_o="1683" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/211a27831070a7f42328a9581448d921694cb433b606e1a959c1208276052a0f/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.02.33_2972.jpg" data-mid="166885592" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/211a27831070a7f42328a9581448d921694cb433b606e1a959c1208276052a0f/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.02.33_2972.jpg" /><img width="2362" height="1575" width_o="2362" height_o="1575" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/e8a3e83b77d728d1c44d2e92f0e881f9eb5ab729952cd72b5546758101e4b2bd/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.10.18_2994.jpg" data-mid="166885593" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/e8a3e83b77d728d1c44d2e92f0e881f9eb5ab729952cd72b5546758101e4b2bd/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.10.18_2994.jpg" /><img width="2362" height="1575" width_o="2362" height_o="1575" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/3ed91dfc156f80eca8b2d674d22d49b590ecf2361849216b77d0d283d1535af5/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.17.41_3052.jpg" data-mid="166885597" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/3ed91dfc156f80eca8b2d674d22d49b590ecf2361849216b77d0d283d1535af5/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.17.41_3052.jpg" />Portali Savičenta, 2019. postav / foto: Andi Bančić U tom kontekstu valja promatrati i instalaciju Portali Savičenta, njeno formalno pojednostavljenje i redukciju oblika, zapravo prostorni crtež smješten u začudni pejzaž podivljalih stabala badema. I u ovom slučaju kao što je to bio slučaj s navedenim reinterpretacijama spomeničke plastike Lulićeva oblikovna ‘nedosljednost’, naravno u igri s dimenzijom i materijalom, daje djelu karakter novog, nestvarnog i intrigantnog. Taj metafizički dojam u Portali Savičenta Lulić je pojačao projekcijom autorskog videa kojeg je snimio s tri plesačice u tom istom pejzažu neposredno prije postavljanja instalacije. Plesačice su posve improviziranim pokretima, ali jasnog geometriziranog mizanscena ponavljale zamišljenu tlocrtnu sliku arhitekture objekta Centra Avanti!, a zapravo su prostorom crtale geometrijski oblik instalacije i tako stvorile začudni autonomni ambijent tijela i pejzaža kojem je namjenski povod markiranja postao posve izlišnim. Na istom mjestu na kojem su u visokoj travi još postojali tragovi koreografije tri plesačice postavljena je trodijelna struktura instalacije načinjena od čeličnih cijevi s više pravokutnika koji se pod pravim kutom međusobno prožimaju i promatraču naznačuju moguće zidove neke građevine. Zapravo su to bile nematerijalne, posve transparentne stranice kuće. A bile su postavljene tako da u suodnosu naznačuju unutarnji i vanjski prostor. Autor ih je nazvao Portali Savičenta skrečući tako s prvobitne teme motiva kuće Alfreda Freya House No. 1 odnosno njegove galerijske izvedenice Lulić House No. 1 (Weekend Utopia) na recentne pojmove kao što su internetski portali ili pak portali kao ulazna vrata u začudni, zaumni svijet onkraj stvarnosti. A postav u pejzaž voćnjaka badema, u prirodni ambijent savičentinskog okoliša omogućio je ostvarenje simboličkog prostora sučeljavanja stvarnog i nestvarnog što je u ovom slučaju proizvelo trajnu napetost u spoznajnom procesu s pitanjem što je iz ovog para, pejzaž ili objekt, doista dio stvarne stvaranosti, a što je pak konstrukt neke nove, utopijske (Lulićeve) stvarnosti? <img width="2362" height="1575" width_o="2362" height_o="1575" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/1b603af15fb0bb3dc2058f9c11e269e370944586ce32d81ce20afa821d8ba0d8/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.14.06_3036.jpg" data-mid="166885596" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/1b603af15fb0bb3dc2058f9c11e269e370944586ce32d81ce20afa821d8ba0d8/Andi_Bancic_Canon_5DMIII_29.06.2019_20.14.06_3036.jpg" />Portali Savičenta Alen i Nenad Sinkauz, nastup uživo 29/6/2019. / foto: Andi Bančić 1 Na lokaciji u neposrednoj blizini mjesta pedesetih godina 20. stoljeća mjesna je Poljoprivredna zadruga na parceli većoj od jednog hektara zasadila nekoliko desetaka mladica badema. Međutim, već desetak godina kasnije voćnjak ostaje napušten sve do naših dana kada se urbanističkim planom Općine Svetvinčenat pretvara u mješovitu građevinsku zonu namijenjenu turizmu i gradnji obiteljskih kuća. Ipak, voćnjak još postoji u izvornom obliku s jasnim rasterom stabala badema i premda su stabla godinama neodržavana, rađaju plodove. 2 Projekt Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu u periodu 2018–2020. financiran je kroz Europske strukturne fondove, Europski socijalni fond odnosno kroz natječaj Kultura u centru. Cilj natječaja bio je razvoj dobrog upravljanja u kulturi jačanjem suradnje organizacija civilnog društva i lokalne samouprave te unaprijeđenje postojećih i uspostava novih modela sudioničkog upravljanja u kulturi i jačanje kapaciteta svih uključenih u procese sudioničkog upravljanja u kulturi. Glavni partner projekta Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu je Općina Svetvinčenat uz udruge partnere: Šikuti Machinae, Zagrebački plesni ansambl (ZPA), Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost, Povijesna Udruga Kaštel te udruga Avanti!-centar avangardi čije je formiranje bilo dio programske aktivnosti projekta Nevidljiva Savičenta. www.nevidljivasavicenta.com 3  Premda je instalacija bila zamišljena kao privremena, zbog svoje upečatljivosti i začudnog odnosa s okolišem trebala je ostati na lokaciji dulje vrijeme. Međutim, tijekom jedne noći oko 20.9.2019. otuđena je te je, najvjerojatnije završila kao reciklirana sirovina. Pokrenuta je službena istraga koja do dana objavljivanja ovog teksta nije donijela nikakve rezultate. 4 Za izložbu 2005. u Kunsthause Bregenz Lulić je u prostoru galerije izveo montažni model kuće inspirirane arhitekturom House No. 1 Alberta Freya. Nedugo nakon izložbe umjetnik je uz pomoć nezavisne kustosice Branke Benčić te gradske uprave Grada Pule realizirao donaciju tog objekta Gradu Puli s idejom da se ponovno montira i da postane rezidencijalni centar za suvremene umjetnike. Zamisao nije realizirana, a demontirani objekt ostao je u vlasništvu Grada Pule. 5 Frey je odlaskom u Kaliforniju tridesetih godina u vrijeme velikih političkih promjena u Njemačkoj prenio zajedno s brojnim izbjeglim arhitektima i umjetnicima, tu važnu karakteristiku funkcionalizma i Bauhausa u posve novo kulturološko i tržišno okruženje. 6 Ljiljana Blagojević u katalogu izložbe Marka Lulića Modernity in YU, Muzej savremene umetnosti, Beograd, 2002. 7 Primjeri video djela s plesačima: Space-Girl Dance 2009, 2009; Jasenovac, 2010; Proposal for a Workers Monument, 2014; Red Triangle Penetrating A Hexagon, 2016. 8 Izložba je održana u Galeriji Gabriele Senn, Beč 9 Izložba je održana u MAMA Centar, Zagreb, 2001 godine; Muzeju savremene umetnosti, Beograd 2002.godine; 10 Narodno oslobodilačka borba (NOB) naziv je za jedinstveni otpor koji su njemačkom i talijanskom okupatoru te lokalnim kolaboracionistima pružili partizani na teritoriju Jugoslavije od 1941. do 1945. godine. — Organizacija ApotekaProstor za suvremenu umjetnostTrgovačka – Merceria 2052215 Vodnjan, Hrvatskawww.apotekapsu.hr Produkcija Avanti! Centar AvangardiUlica Ljudevita Posavskog 13A10000 Zagreb, Hrvatskawww.avanticentar.hr KustosTihomir Milovac Asistentica kustosaMaša Milovac PORTALI SAVIČENTA Instalacija Marko Lulić Video Marko Lulić SnimateljiMarko LulićMarko MilovacJan Pavlović PlesačiceMartina BenićKorana DaićIvana Vojnić Vratarić VideomontažaMarko Milovac Glazbeni performans Alen &amp; Nenad Sinkauz Tehnička realizacija instalacijeIN-metal-proizvodnja i montaža (Žminj) Video projekcijaAva Electronic (Pula) <img width="927" height="543" width_o="927" height_o="543" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/331701f075cc534cb1f1ab3ef239f2add6dd52ec373afd0d733b746f14820f23/crop_NS.png" data-mid="166885598" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/927/i/331701f075cc534cb1f1ab3ef239f2add6dd52ec373afd0d733b746f14820f23/crop_NS.png" /> Next ︎ https://avanticentar.hr/Avanti-57-Annale-Porec Wed, 01 Feb 2023 13:15:57 +0000 Avanti https://avanticentar.hr/Avanti-57-Annale-Porec AVANTI! (Rekonstrukcija sjećanja) <img width="3264" height="2448" width_o="3264" height_o="2448" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/755f33f78e657eecc6f8c0ebaa4bb18ecec42c3904ca9b1654dba128c425d4b2/IMG_4141.jpeg" data-mid="166888837" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/755f33f78e657eecc6f8c0ebaa4bb18ecec42c3904ca9b1654dba128c425d4b2/IMG_4141.jpeg" /> Pođimo od naslova. Preuzet je iz stihova pjesme Avanti popolo, alla riscossa, bandiera rossa, bandiera rossa… pjesme koja se pjevala u radničkim, komunističkim, anarhističkim i socijalističkim revolucionarnim krugovima Italije i mediteranskih zemalja pa i kontinentalne Europe već više od stoljeća. Pjevali su je republikanci u godinama Španjolskog građanskog rata, a u Istri naročito tijekom desetljeća socijalizma kao stanovitu potvrdu slobodarskim idejama i zahvalu Narodno oslobodilačkom pokretu i partizanima koji su Istru vratili matici zemlji. Pokazivala se tako pripadnost revolucionarnoj Internacionali, antifašizmu, ali i pripadnost radničkim pokretima koji su se razvijali i prolazili kroz razne mijene od vremena industrijske revolucije na ovamo. A 1968. pjesma je postala popularna i globalno među pobunjenom generacijom bitnika, a potom je često korištena kao pankerski neo-anarhistički gestus1. Premda je Bandiera Rossa nekad nosila snažan simbolički naboj jer su se u tekstu prepoznavali obespravljeni svih vrsta, danas se ta pjesma može čuti tek kao nostalgična melodija na nekoj proslavi generacija koje su je čule i naučile u socijalizmu ili pak kod malobrojnih kritičara neoliberalnih politika, prekarijata i iskorištavanja radnika, rada i slobode rada, zapravo mnogih devijacija razvijenih u post-tranzicijskim društvima u čemu se vrlo zorno ogleda i Hrvatska. Ta Bandiera rossa, odnosno njena crvena boja, odavno je izgubila jačinu i karakter koji je nosila generacijama i godinama. Na to realno blijeđenje značenja već u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća upozoravao nas je u svijetu umjetnosti umjetnik Mladen Stilinović koji je revolucionarnu crvenu zamijenio ispranom roza bojom i tako usmjerio našu pozornost na simbolički, ali i doslovni pad revolucionarnih ideja, pad u post-modernističku letargiju « svega i svačega », pad u društvenu kao i političku dezideologiziranost, distopiju koja će ozbiljno zahvatiti « Fukuyamine » generacije « kraja povijesti  »2 od početka devedesetih na ovamo kada će upravo na pretpostavkama « liberalne demokracije » započeti historiografska revizija povijesti. Tihomir Milovac <img width="3264" height="2448" width_o="3264" height_o="2448" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/a706ec13317b8dbc6476cd9338fc9d1fa8e3ccf148a7c63bceed175a9f4eaec1/IMG_4134_p.jpeg" data-mid="166888831" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/a706ec13317b8dbc6476cd9338fc9d1fa8e3ccf148a7c63bceed175a9f4eaec1/IMG_4134_p.jpeg" /> Tada nam se ta Stilinovićeva kolorističko-ideološka umanjenica učinila posve logičnim lokalnim pitanjem, jer sjetimo se, to su godine kada se bivša država Ustavom iz 1974. godine službeno odrekla same sebe, a politička nomenklatura shvatila da su važniji partikularni od općih interesa. Ali za desetljeće-dva postalo je posve očito da su teme simboličkog, ali i doslovnog blijeđenja i zamiranja lijevih, socijalističkih, internacionalističkih, humanističkih… ideja koje su se mogle poistovjetiti s « crvenom bojom » zapravo globalni fenomen i da su prvotne ideje ravnopravnosti koje su se mogle čuti upravo u popularnim revolucionarnim pjesmama, kao što su bile Avanti popolo ili pak Ay, Carmela ili Bella Ciao3 polako, ali sigurno gurnute u povijest, a kod nas i u zaborav. Pod egidom demokratizacije društva i izlaska iz jednopartijskog sustava prema demokraciji tih osamdesetih godina prošlog stoljeća razvijeni su brojni nacionalizmi kako u liberalnijem okruženju SFRJ tako i u tvrdom komunizmu istočnoeuropskih zemalja Varšavskog pakta. Demokratizacija započeta društvenim i političkim promjenama devedesetih s krajem Hladnog rata, izrodila se u poprišta ratnih sukoba, najprije kod nas na Balkanu, a slična povijesna matrica se potom nastavila širiti i dalje na sjever afričkog kontinenta kao « Arapsko proljeće », pa potom kao rusko « oslobađanje » Krima i sjeverne Ukrajine (Donjeck), zatim formiranjem « Islamske države », te odnedavno slučaj « demokratizacije » Sirije ili sve do najnovijih pritisaka u Perzijskom zaljevu i izolacije Katara. I gdje se tu u tim procesima « demokratizacije », « oslobađanja » ili « društvenih preoblikovanja » različitih totalitarizama, vijorila « bandiera rossa » i kada se mogao čuti poklič « Avanti popolo! »? Nikada. Čuli su se posve drugi, često i legitimni, okupljajući, ali ipak partikularni pokliči, ali vrlo često zvonili su oni pokliči koji su zazivali na nasilje, zlo i mržnju. I gdje smo sad? Naša epoha « sebe vidi kroz perspektivu vlastite nevinosti » kaže Boris Buden4. Zašto? Pa zato što nas historiografija, uglavnom revizionistička, želi podučiti kako smo sada posve umireni, nemamo razloga za turbulentnosti jer smo « iza sebe ostavili oba totalitarizma, naci-fašizam i komunizam… Sve je tu završeno: terori su se dogodili, užasi su se dogodili… Mi teror sada promatramo kao stvar prošlosti, on je ostao negdje iza nas… Dakle, onemogućeno je prevođenje bilo kakvog političkog iskustva u ono što se zbiva danas. »5 <img width="3264" height="2448" width_o="3264" height_o="2448" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/c3fac58d634d72d2c17f5437a6fccb96ea5644973d6f9b7d22a6b6843ab1b590/IMG_4138.jpeg" data-mid="166888836" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/c3fac58d634d72d2c17f5437a6fccb96ea5644973d6f9b7d22a6b6843ab1b590/IMG_4138.jpeg" /> Tako je to otprilike na društveno-političkom polju, a kako je u umjetnosti? Nastavimo ovdje s pitanjem o poziciji umjetničke avangarde. Naime, ako pristanemo na tezu da su « lijeve » avangardne ideje, u rasponu od radničkih pokreta i socijalista u Engleskoj 19. stoljeća pa sve do Carske rusije i Oktobarske revolucije, prethodnice društvenim i političkim promjenama diljem Europe, tada se i na polju umjetnosti taj pojam mora razumijevati upravo tako, kao prethodnica i najava promjena u jeziku umjetnosti i njezinoj višestrukoj demokratizaciji. Prema Peteru Burgeru, teoretičaru avangardi, u buržoaskom, dakle neravnopravnom i nepravednom društvu, avangarda negira autonomiju umjetnosti i traži njezin društveni utjecaj. Nadalje, povijesna avangarda ne želi individualnu recepciju nego kod posjetitelja traži zajednički doživljaj što posredno utječe i na stvaranje zajedničkih pojmova ili stavova pa time receptore uvodi u sferu kolektivnog, odnosno kolektivističkog. Tako su povijesne umjetničke avangarde odigrale važnu ulogu pokretača, ili barem sudionika u značajnim društvenim, ponegdje i revolucionarnim mijenama prošlog stoljeća, na primjer ruski konstruktivizam, Bauhaus ili De Stijl. Međutim što je s avangardom u formiranim komunističkim ili socijalističkim društvenim uređenjima? Povijesna zbivanja 20. stoljeća pokazuju da se avangarda u izvornom obliku i snazi nije mogla održati ni u promijenjenom komunističkom okruženju te da su je političke, a onda i ideološke okolnosti negirale ili doslovno micale sa scene. Premda su snažno promijenile tokove umjetnosti, arhitekture ili dizajna dvadesetog stoljeća čije pozitivne promjene baštinimo i danas, avangarde nisu opstale u prvotnom pionirskom zamahu. Ili su tridesetih godina prošlog stoljeća nasilno zaustavljene, kao u slučaju Njemačke i sovjetske Rusije, ili su kanonizirane pa su tako ostale udaljene od društvene stvarnosti što je proizvelo gotovo iste negativne posljedice što je bio slučaj s umjetničkom avangardom u poslijeratnoj Jugoslaviji. Grupa Exat 51 kao « posljednja europska avangarda » u turbulentnom desetljeću nakon rata snažno je zablistala uspostavivši idejni most s predratnim povijesnim avangardama suprotstavivši se tako ideologiji socrealizma s jedne i liberalnom individualizmu s druge strane. Ipak, posve usamljena nije mogla dulje opstati. Grupa je ubrzo pokleknula pred naletom antikolektivističkih pojava u umjetnosti koje su zahvatile cijelu Europu (enformel, lirska apstrakcija, apstraktni ekspresionizam i dr.). Njezine tragove ipak možemo pratiti kroz zbivanja oko Novih tendencija šezdesetih godina pa sve do pojave Nove umjetničke prakse i neoavangardističkog povratka društvenoj ulozi umjetnosti. <img width="3264" height="2448" width_o="3264" height_o="2448" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/a851914a07f18f5fd78eab2ce74d4c52f5cc00589044db2675041570ea6eadeb/IMG_4136_p.jpeg" data-mid="166888834" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/a851914a07f18f5fd78eab2ce74d4c52f5cc00589044db2675041570ea6eadeb/IMG_4136_p.jpeg" /> Na ovogodišnje Porečko anale pozvao sam sedam umjetnika iz tri različite umjetničke discipline: Dejan Kršić, dizajn; Radenko Milak / Roman Uranjek, Jasmina Cibic, Marko Lulić i Maja Marković iz vizualnih umjetnosti i Igor Vuk Torbica iz kazališta. Za njihove umjetničke strategije smatram da su posve u duhu iznesene analize o « stanju avangarde » u kulturnim i političkim okolnostima društava koja su prakticirala avangardizam, kako u njegovom društvenom i političkom aspektu tako i u umjetničkom. Dejan Kršić dizajner je s obrazovanjem povjesničara umjetnosti i njegovo se razumijevanje uloge dizajna u kulturi bitno razlikuje od konvencionalne linearne historizacije. Za njega, dizajn je kompleksna društvena i umjetnička praksa, nikako ne samo znanje oblikovanja lijepih predmeta. Kao član aktivističke grupe Nova Europa koja je u Zagrebu djelovala sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, Kršić « odbacuje ideju umjetničke originalnosti, bazirajući se na kopiranju, umnožavanju, « sempliranju », djelujući unutar polja društva, medija i široko shvaćene kulture, a ne samo unutar polja umjetnosti. »6 Za izložbu Avanti!, Kršić će proizvesti novo djelo na staroj matrici iz osamdesetih godina koja je već tada bila spoj preuzetih motiva Maljevičeve suprematističke slike i herojskih figura koje podsjećaju na sovjetske propagandne plakate. Prisjetimo se da je u osamdesetima « probuđen interes za historijske avangarde » uz što « ide i svijest o novim oblicima ‘avangardnog’ djelovanja u novim društvenim, kulturnim, medijskim i tehnološkim uvjetima. »7 Kršić recentno djelo tehnološki formira kao višeslojni tisak s tekstom pjesme Bandiera rossa kao « dekorativnom » podlogom, a naslovljava ga aktualiziranom parafrazom sovjetskog didaktičkog slogana narugavši se Europskoj uniji u njezinom nejedinstvu. Fotografsku seriju pseudo polaroida u kojoj Kršić bilježi motive koje pronalazi u svom okruženju, raznim interijerima ili hodajući gradom, uspoređuje ih sa umjetničkim djelima počevši s modernistima, onima koji su svoje djelovanje definirali kao pitanje oblika i oblikovanja i koji su umjetnost proizvodili izvan društvene stvarnosti pa sve do popartista, konceptualaca i postmodernista. Tu su posvete Ivanu Picelju i njegovoj uspomeni na Maljeviča, grupama Zero, DeStijl, Exat51 ili pak Tomislavu Gotovcu i njegovu filmu Pravac (Stevens / Duke) i glazbenoj grupi Laibach. « Teorija-kao-praksa » bila je maksima Nove Evrope. Ona slijedi « ideale demokratizacije umjetnosti, ukidajući modernističku poziciju umjetnika-genija, djeluje anonimno i kolektivno »8 i bila je to jasna poruka da još uvijek postoji prostor za radikalne umjetničke prakse. « Govoreći u marksističkim terminima » poručuje teoretičar Boris Groys, «umjetnost se može vidjeti kao dio nadgradnje ili kao dio materijalne osnove. Drugim riječima, umjetnost se može shvatiti kao ideologija ili kao tehnologija. Radikalne umjetničke avangarde pratile su ovaj drugi, tehnološki način transformacije svijeta. »9 Upravo takve tehnološke transformacije pomogle su u afirmiranju progresa u doba modernizma u zapadnoj kao i u istočnoj Europi i to kao fenomen poslijeratnog razvitka i transformacije nerazvijenih društava i ekonomija u razvijene. Taj moment transformacije, kojeg u društveno-ekonomskoj terminologiji nazivamo modernizacija, a u kulturološkoj terminologiji modernizam, interes je austrijskog umjetnika Marka Lulića te slovenske umjetnice Jasmine Cibic. Premda im je pristup temi modernizma temeljen na istraživanju arhitekture, spomeničke plastike ili umjetničkih djela modernizma, plesa i glazbe i premda su im ponekad rezultati frapantno slični (Space-Girl Dance Lulića i neki kolaži Cibiceve), pristupi su različiti. Cibic temi pristupa kao umjetnica-istraživačica, ona koja otkriva nevidljive podatke o poznatim činjenicama na kojima potom gradi novi narativ, povijest kao poetski konstrukt. Cibic je svjesna da je povijest kao znanstvena disciplina danas u post-povijesnom momentu u kojem ju je moguće višestruko konstruirati i čiji narativi mogu biti posve suprotnih predznaka te mogu odgovarati na postavljan pitanja s posve suprotnih pozicija (politički lijevih ili desnih) ili kako to tumači Boris Buden « proizvoditi neku istinu ». Međutim, « problem je u tome da takva istina ne postoji. »10 Zato Cibic poseže za iskustvima « montaže atrakcije » i premda se ne radi o eisensteinovskom filmskom postupku, njezini spojevi su proces spajanja slika, zvuka i pokreta koji su postupkom, a često i formalnim vrijednostima, posve bliski sintezi kreativnih praksi kako je to u trećem desetljeću prošlog stoljeća inaugurirao Bauhaus, a potom manifestno u petom desetljeću kao « plastičko jedinstvo » grupa Exat 51. Zbog toga je posve razumljiv njezin interes za opus arhitekta Vjenceslava Richtera, unutar grupe nositelja ideje sinteze svih umjetnosti u arhitekturi, a prije svega izjednačavanja vrijednosnog statusa čiste i primijenjene umjetnosti. Video Nada, Act 1, koji je nastao upravo iz bavljenja Richterovim arhitektonskim projektom jugoslavenskog paviljona u Bruxellesu 1958. godine, ali i serija kolaža iz 2015. godine inspirirani ornamentikom modernističke arhitekture, dokazuju koliko je modernizam zanimljiv našem vremenu, ali da bi vertikalno komunicirao ipak mu je potreban « prevoditelj » koji će u slučaju « prijevoda » Jasmine Cibic razotkriti začuđujuće nove, nepoznate i nevidljive narative. U videu Nada, Act 1 Cibic Richterovu utopijsku ideju o antigravitacijskoj arhitekturi, građevini bez temelja kakvu zamišlja projektirajući paviljon, prevodi u glazbeni instrument. Model paviljona izveden prema originalnim skicama i fotografijama makete sa stupom o kojeg je ovješen paviljon, Cibic prevodi u instrument koji proizvodi zvuk posve apstraktne « svemirske » glazbe. <img width="3264" height="2448" width_o="3264" height_o="2448" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/a2555646101d9a97a4e9de5264392c59ae4d1fa9e6141bf1e805f40bdbca19ad/IMG_4135_p.jpeg" data-mid="166888832" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/a2555646101d9a97a4e9de5264392c59ae4d1fa9e6141bf1e805f40bdbca19ad/IMG_4135_p.jpeg" /> Lulićev pristup je analitički. Njemu je modernistička paradigma u arhitekturi i spomeničkoj plastici poslijeratne Jugoslavije oličenje autentičnosti. Ona je « amalgam zapadnjačkog modernizma i istočnoeuropskog komunizma. Obnova modernizma (obilježena tada kao buržoaska dekadencija) bio je državno-ideološki projekt koji proizlazi iz Titova sukoba sa Staljinom i Informbiroom… »11 Međutim, paradoks kojemu Lulić također posvećuje pozornost jest vrijeme devedesetih kada se u ratnim sukobima na područjima novonastalih država nakon raspada Jugoslavije upravo ta modernistička, internacionalistička paradigma i njezina jezično apstraktna sintaksa prepoznaje kao neprispodobiva novim nacionalnim paradigmama. Nasilno nestaje ili se posve zanemaruje spomenička plastika posvećena NOB-u i revoluciji, a u Hrvatskoj recentno izrastaju radikalne revizionističke tendencije izmicanja i potpunog obezvređivanja povijesnog razdoblja socijalizma od 1945. do 1991. godine. Prema Borisu Budenu « povijesni revizionizam ide iz historiografije. Historičari su ti koji inauguriraju teme revizionizma, ali problem je što je on (danas posebno) zahvatio široko polje društva (narodne mase) i postao emocionalna dimenzija te pretpostavka za djelovanje u post-politici. Historijski revizionizam postao je sveprisutan kroz legitimacijski diskurs ne samo post-politike već onoga što se zove post-historija u smislu Fukuyame »12. Ovdje bi mogli parafrazirati poznatu tezu prema kojoj avangarda « ne želi da je publika voli nego želi formirati svoju novu publiku »13, koja je dobila svoju primjenu u dnevnoj politici i moglo bi se ustvrditi da se « revolucionarno » ponašanje povijesnih (svih) avangardi izrodilo u svoj tragičan odraz, u političku praksu. Lulić te i takve pojave prevodi i formira natpise Invisible Monumet, Death of the Monument, Museum of Revolution, Futurology, Klasseundkunst, Raum Frage, Total Living, Constructing Context… 2015. godine izložbeni format pod nazivom Dates14 predstavljen je publici, a donio je kompozitna djela Radenka Milaka i Romana Uranjeka. Premda ravnopravno tretirana ipak se radi o dva umjetnička koncepta. Umjetnička odluka o zajedničkom nastupu i formalnom suočenju autonomnih djela jest njihova konceptualna zamisao da ih povežu datumima. Postupak formatiranja započinje Milakovim crno-bijelim akvarelima nastalim kao izvedenica iz fotografskih motiva stvarnih povijesnih događaja s konkretnim datumom, a najčešći su izbor tema globale katastrofe i ratovi, odnosno teme povezane sa svijetom povijesti umjetnosti. Na izložbi Avanti! to su akvareli izvedeni prema fotografskim svjedočanstvima, na primjer nastupa Johna Cagea, Alexine Teeny Duchamp i Marcela Duchampa 5. ožujka 1968. u Ryerson teatru u Torontu ili otvorenje Documente u Kasselu 30. lipnja 1972. ili pak prisjećanje na slikara Julija Knifera ili zenitista Ljubomira Micića. Nastavak procesa preuzima Uranjek kojemu su datumi s Milakovih akvarela ključ pri odabiru i pripajanju jednog od radova iz svoje brojne arhive crteža i kolaža koju pod motom Barem jedan križ dnevno stvara više od petnaest godina te među njima odabire adekvatan par koji najbolje odgovara motivu Milakova akvarela. Radenko Milak i Roman Uranjek svoju umjetničku poziciju upotrebljavaju kao poziciju prevoditelja, medijatora pa i učitelja koji nas svojim kompozitnim djelima, ponajprije odabirom i rekreiranjem motiva, uče ili barem podsjećaju da prošlost može i mora biti sudionikom stvarnosti, ali ne kao njezin teret nego kao pokretač i korektiv. U toj odlučnoj, ali i pomalo mazohističkoj gesti sadržajnog ponavljanja « onog prošlog », nalazimo i neki oblik samokažnjavanja kojim umjetnici simbolički preuzimaju odgovornost za neuspjelu i nezadovoljavajuću stvarnost. Ipak, umjetnicima je stalo da promatrači prepoznaju motiv koji su preuzeli s nadom da će shvatiti izvorne asocijativne vrijednosti koje fotografije nose, ali i razloge njezina ponovnog prizivanja u novom vremenskom, prostornom, političkom i društvenom kontekstu. Za umjetnički postupak Milaka i Uranjeka možemo ustvrditi da njihovi izvornici nisu « pronađeni predmeti » (franc. objet trouvé) kako povijest umjetnosti definira umjetničke inovacijske prakse koje su u umjetnost 20. stoljeća unijeli Marcel Duchamp i Kurt Schwitters, pozivajući se na iskustva skupljanja civilizacijskih posebnosti u « kabinetima čuda » (njem. Wunderkammer). Oni su ovdje « pronađeni motivi » proizašli iz « kabineta memorije » za ovo naše digitalno doba karakterističnog prostora medijski posredovanog pamćenja. Događaji i motivi ovdje se povezuju / suprotstavljaju na idejnoj, najčešće iracionalnoj razini pa se takav spoj zrcali u prostoru povijesno nestvarnog, povijesti kakva se prema konvencionalnom tumačenju linearnog tijeka vremena nikada nije i ne može dogoditi. Ali je li tome tako? Novim narativom nastalim u konstruiranom vremenskom sinkronicitetu dvaju povijesno neprispodobivih entiteta, umjetnici su oslobodili prostor za poništavanje objektivnog, datumskog i kronološkog slijeda i omogućili pojavu povijesti kao vlastite negacije u čemu su zbog svojih idealističkih nagnuća umjetnici prepoznali značajan faktor upravo za pozitivne « procese promjene ukupne zbilje »15. Pogledajmo kako i koju liniju avangardi baštini umjetnica Maja Marković. Umjetnica kaže da « u svom radu naglasak stavlja na stvaranje (ne)specifičnog mjesta odigravanja neplaniranih i privremenih odnosa… proširuje ih objektima od papira, crtežima », najčešće s motivima arhitekture. Tehnologija izvedbe usmjerena je prema prostoru izlaganja, na prostor izložbe same. Koristi papir, prozirni pleksiglas, fragilne drvene konstrukcije kao prostorne crteže, a njezine intervencije u prostor izlaganja ne postoje izvan prostora izložbe. Ne postoji djelo, ali postoji polje u kojem umjetnica djeluje. Utoliko je vrijeme postojanja djela uvijek u korelaciji s vremenom izlaganja. Možemo reći da se eksperiment s tehnologijom izlaganja pretvorio u eksperiment s pojmom vremena i to upravo njegovim « odigravanjem » kako kaže umjetnica. Formalno, ta privremena djela su najbliže slikarskim konstruktima proizišlim iz tradicije suprematizma kao bespredmetnog slikarstva jer umjetničin radikalni postupak fizičkog nestajanja djela odvodi nas prema Maljevičevoj ideji o « ekonomiji mišljenja » čija je suprematistička izvedenica « ekonomija forme », najvažnija postavka njegove filozofije, odnosno redukcija slikarevih motiva do Crnog kvadrata. Primjer umjetnosti Maje Marković podsjeća nas da su, kako je vjerovao Kazimir Maljevič, « najveći neprijatelj umjetnika iskrenost: umjetnici nikada ne bi trebali raditi ono što iskreno vole jer vjerojatno vole nešto što je banalno i umjetnički nevažno… U skladu s tim, avangarde su bile iznimno skeptične prema mogućnosti utjecanja na dušu javnosti i izgradnju zajednice u kojoj bi oni bili dio. »16 Ipak, pitamo se može li umjetnička avangarda opstati bez svoje društvene « sjene », refleksa u tkivo politike. Zato nas veseli kada se povremeno zavijori službeno zanemarena « crvena zastava » pa makar ona bila scenski rekvizit kao što se zavijorila u predstavi Hinkemann Ernsta Tollera, redatelja Igora Vuk Torbice17. Ta ekspresionistička groteska o « šepavcu » i « šepavoj državi » koju piše ljevičar, blizak anarhistima i komunistima, šestodnevni Predsjednik kratkotrajne Bavarske sovjetske republike nastale kao odjek na formiranje Weimarske Republike, u suvremenim (hrvatskim) okolnostima snažnih i sve dubljih društvenih raslojavanja koja reflektiraju i značajnu ekonomsku podjelu na siromašne i bogate, tražila je suvremeni neo-ekspresionistički gestus. Redatelj se odlučio potencirati grotesku, snažnu društvenu nakaznost koju je Toller opisao davne 1922. godine, a koju sve više vidimo u našem suvremenom društvu traumatiziranom predugim procesima tranzicije, razvijenom netolerantnošću i što nam je danas posebno bitno, nedostatkom empatije i društvenom dvojbom o smislu žrtvovanja za drugoga. Torbica je redatelj « živih slika ». On svoju predstavu unaprijed doslovno nacrta, kodira slike koje će jednom proizvesti na sceni. Listovi bilježnice ispunjeni su nehijerarhijskim prikazima likova i prizora što Torbica ponavlja i na sceni. Izjednačava prisutnost i vidljivost privatne osobe glumca izvan uloge s likom kojeg tumači na sceni. Prisjeća se tako brehtovskog postupka kazališne demokratizacije što izvedbu, a ponajprije njen sadržaj, izravnije povezuje s našom stvarnošću, sa sada i ovdje. I na kraju, ambijent izložbe citat je ideje koju je arhitektonski i oblikovno projektirao 1925. Aleksandar Rodčenko, ruski konstruktivistički umjetnik kao prijedlog za Radnički klub, a prvi put ga je izložio na Međunarodnoj izložbi moderne dekorativne i industrijske umjetnosti (Exposition International des Arts Decoratifs et industriels Modernes) u Parizu iste godine. Ovdje je citirana ideja afirmativnog odnosa prema radniku, njegovu aktivnom slobodnom vremenu, njegovoj društvenosti te kako se zasade revolucije moraju permanentno unapređivati ako se želi zadržati moralni dignitet, u konkretnom slučaju besklasno i ravnopravno društvo te sloboda rada. Rodčenkov klub je u proteklih devedesetak godina izveden nekoliko puta u različitim prigodama i prigodno redizajniran. No, jedinstveno za sve izvedbe, bila je crvena boja koja i u našem slučaju rekonstruira prostor kao simbolički retro ili post-revolucionarni duh prožet konstruktivističkim didaktički elementima, riječima i slikama. 1 Pjesmu je 1984. snimila ljubljanska punk grupa Pankrti i objavila na albumu « Rdeči album », a potom i pulska punk grupa KUD Idijoti u drugoj polovici osamdesetih. 2 Francis Fukuyama u eseju Kraj povijesti (1988) te u knjizi Kraj povijesti i posljednji čovjek (1992) iznosi tezu kraja ljudske povijest kao bitke ideologija te da će svijet nakon pada berlinskog zida 1989. i završetka Hladnog rata počivati na liberalnoj demokraciji. 3 Zasigurno najpoznatija i s najviše emotivnog naboja je Ay, Carmela!, nastala u vrijeme Španjolskog građanskog rata 1936—1939. u otporu prema Francovom fašizmu. 4 Boris Buden: « NOB i politika povijesti », javna tribina u Knjižnici Bogdan Ogrizović, Zagreb, 6. 7. 2015. 5 Boris Buden: « NOB i politika povijesti », javna tribina u Knjižnici Bogdan Ogrizović, Zagreb, 6. 7. 2015. 6 Marko Golub: Dejan Kršić: Dizajn je uvijek bio značenjska praksa, web HDD-a, http://dizajn.hr/blog/dejan-krsic-dizajn-je-oduvijek-bio-znacenjska-praksa/ 7 Dejan Kršić: Iz radnog, nedovršenog i neobjavljenog teksta, 2017. 8 Dejan Kršić: Iz radnog, nedovršenog i neobjavljenog teksta, 2017. 9 Boris Groys: The truth of Art, e-flux, Journal #71 – March 2016 10 Boris Buden: « NOB i politika povijesti », javna tribina u Knjižnici Bogdan Ogrizović, Zagreb, 6. 7. 2015. 11 Iz teksta Marka Lulića &nbsp; 12 Boris Buden: «NOB i politika povijesti», javna tribina u Knjižnici Bogdan Ogrizović, Zagreb, 6. 7. 2015. 13 Boris Groys: The truth of Art, e-flux, Journal #71 - March 2016 14 U tekstu koji slijedi koristio sam dijelove teksta « Tihomir Milovac: Dates – History as its own negation », objavljenog u publikaciji Radenko Milak with international guests – University of Disaster, 57. Venecijanski bijenale, Paviljon Bosne i Hercegovine, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, 2017. &nbsp; 15 Ovdje bih se pozvao na « zakon negacija negacije », jedan od tri poznata Hegelova zakona dijalektike u njegovoj filozofiji apsolutnog idealizma. Taj zakon kaže da je svaka faza u razvoju apsolutne ideje negirala jednu predhodnu fazu, ali će i ona biti negirana sljedećom (budućom) fazom, odnosno svaka je faza negacija već jedne negacije. Negacija ovdje ne znači ukidanje ili odbacivanje, nego nadrastanje, nadvladavanje u « procesu mijenjanja ukupne zbilje ». &nbsp; 16 Boris Groys: The truth of Art, e-flux, Journal #71 – March 2016 17 Predstavu je u Zagrebu premijerno izveo ansambl Zagrebačkog kazališta mladih 2016. godine. Next ︎ https://avanticentar.hr/Weekend-utopia Fri, 03 Feb 2023 13:12:00 +0000 Avanti https://avanticentar.hr/Weekend-utopia Weekend utopia <img width="4032" height="3024" width_o="4032" height_o="3024" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/f5a6bbfa6110dcac13d0c8c3916beab082ac6361577ead07b72cd149f46fcc88/WeekendUtopiaSvetvincenat.jpeg" data-mid="167139491" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/f5a6bbfa6110dcac13d0c8c3916beab082ac6361577ead07b72cd149f46fcc88/WeekendUtopiaSvetvincenat.jpeg" /> Projekt Weekend Utopia u Svetvinčentu | Susret umjetnika Marka Lulića, ravnatelja muzeja skulptura Glaskasten Marl Georga Elbena i članova udruge Avanti! u Svetvinčentu u kolovozu 2018. Ovaj projekt predstavlja jednu od faza formiranja Centra u kojima primijenjujemo postupak prevođenja jezika i metoda iz povijesnih avangardnih paradigmi u suvremenost tražeći nove oblike njihove primjene. Prevođenjem povijesnih elemenata kulture i umjetnosti, u slučaju umjetnika Marka Lulića i njegovog rada Lulić House No1., citata modernističke arhitekture sredine prošlog stoljeća, razvija se dijalog s renesansnom arhitekturom i urbanizmom mjesta Svetvinčenat te njegovim prirodnim okolišem. Umjetnički alat prevođenja, stanovito čitanje s razumijevanjem osigurava bolje prihvaćanje prošlog u sadašnjem kulturnom okruženju te omogućava postavljanje široke platforme za razvoj kreativnih procesa nadilazeći stereotipna ograničenja i konvencionalno razumijevanje kulturnog polja i njegovog utjecaja na sadašnjost, na društvenu, kulturnu i političku stvarnost. <img width="4032" height="3024" width_o="4032" height_o="3024" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/c05a7004f35dd73e7e97173cbacc010df0116df61f1d337aee0ddc768ea9e5c5/Photo-04-10-2018--13-31-08.jpeg" data-mid="167139489" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/c05a7004f35dd73e7e97173cbacc010df0116df61f1d337aee0ddc768ea9e5c5/Photo-04-10-2018--13-31-08.jpeg" /> <img width="4032" height="3024" width_o="4032" height_o="3024" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/0a86ca68ca7737a3e897864fe3db493ec32fd5b431175f70d602d49d5f679d71/Photo-04-10-2018--13-31-27.jpeg" data-mid="167139490" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/0a86ca68ca7737a3e897864fe3db493ec32fd5b431175f70d602d49d5f679d71/Photo-04-10-2018--13-31-27.jpeg" />Prezentacija i sastanak u Galeriji P74, Ljubljana, Slovenija, 2018. Na ovom projektu započela je i suradnja s Centrom za suvremenu umjetnost &lt;rotor&gt; (Graz, Austrija),&nbsp;P74&nbsp;Galerijom&nbsp;(Ljubljana, Slovenija) te galerijom&nbsp;Trieste Contemporanea&nbsp;(Trst, Italija) konkretno međusobnom razmjenom iskustava na primjeru rada na umjetničkom projektu austrijskog umjetnika Marka Lulića odnosno realizacijom javne, participativne i višenamjenske instalacije&nbsp;Lulić House No1&nbsp;(Weekend Utopia,&nbsp;kasnije&nbsp;Portali Savičenta), umjetničkog djela u funkciji najave budućeg prostora umjetničkog centra.U sklopu ovog projekta, umjetnik Marko Lulić posjetio je Svetvinčenat po prvi put te održao radne sastanke s umjetničkim vodstvom udruge Avanti! kao i predstavnicima partnera i lokalne zajednice na temu infrastrukturnih mogućnosti, okvira djelovanja te rasporeda daljnjih aktivnosti. Važan dio projekta je i razvoj mreže potencijalnih budućih suradnika udruge Avanti! (Avanti! Poligon) čemu je doprinijelo predstavljanje u partnerskim organizacijama Ljubljani, u Galeriji P74, u Grazu u Centru za suvremenu umjetnost &lt;rotor&gt;, u formi okruglog stola kojemu su prisustvovali umjetnički ravnatelji, kustosi, kulturni djelatnici te drugi umjetnici programski vezani za organizaciju. <img width="3264" height="2448" width_o="3264" height_o="2448" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/3e7d21206787f50508a14da0314fc65bb62dfc93f9856bb94fc0ea8972a4ebf4/IMG_0059.jpeg" data-mid="167139487" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/3e7d21206787f50508a14da0314fc65bb62dfc93f9856bb94fc0ea8972a4ebf4/IMG_0059.jpeg" /> <img width="1024" height="768" width_o="1024" height_o="768" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/c2de306d79a451ac90b1b6028e78c6154362e8abc91842dde08d686e000027c3/IMG_0104.jpeg" data-mid="167139488" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/c2de306d79a451ac90b1b6028e78c6154362e8abc91842dde08d686e000027c3/IMG_0104.jpeg" />Prezentacija i sastanak u Centru za suvremenu umjetnost &lt;rotor&gt;, Graz, Austrija, 2018. <img width="3200" height="1405" width_o="3200" height_o="1405" data-src="https://freight.cargo.site/t/original/i/e3d8b778c61cb015de1f91604523f9b9c26a5eab9c05d2bf3b882c8c5df308b0/11Artboard-1.png" data-mid="167139486" border="0" src="https://freight.cargo.site/w/1000/i/e3d8b778c61cb015de1f91604523f9b9c26a5eab9c05d2bf3b882c8c5df308b0/11Artboard-1.png" /> Next ︎